Neki od najčešćih simptoma i komplikacija koje možete osetiti:
Čitajte dalјe da biste saznali više o svakom od ovih simptoma i komplikacija.
Glavni uzrok bola kod pacijenata sa mijelomom je oštećenje kostiju. Efikasna kontrola i regulisanje bola je važan aspekt lečenja mijeloma. U predavanju sa godišnjeg skupa možete čuti više o tome.
Oštećenje kostiju kod mijeloma nastaje kada ćelije mijeloma u koštanoj srži ometaju način na koji se kost održava. Srednji ili donji deo leđa, grudni koš i kukovi su područja koja su najčešće pogođena, zbog čega se javlja bol u ovim oblastima. Oštećenje kostiju usled mijeloma može dovesti i do lakšeg lomlјenja kostiju. Svi pacijenti sa mijelomom mogu biti lečeni od oštećenja kostiju bez obzira na to o kolikom je oštećenju reč.
Da saznate više, preuzmite Vodič o oštećenju kostiju kod mijeloma i Vodič o bifosfonatima.
Stalni umor, ili nesavladiv umor, čest je kod mijeloma. To može biti zbog samog mijeloma ili komplikacija kao što je anemija – stanje u kojem je količina hemoglobina u krvi ili broj crvenih krvnih zrnaca ispod normalnog nivoa, što uzrokuje kratak dah, slabost i umor. Umor se takođe može javiti kao neželјeni efekat lečenja.
Preuzmite naš Vodič o umoru .
Infekcije su česte kod pacijenata sa mijelomom jer mijelom i lečenje mijeloma ometaju imunološki sistem.
Preuzmite Informacije o infekcijama i mijelomu da saznate više o tome kako i šta možete da uradite da biste se zaštitili.
Abnormalni protein (paraprotein ili laki lanci) proizveden u mijelomu može oštetiti bubrege i prouzrokovati druge komplikacije, kao što je hiperkalcemija (stanje u kojem je nivo kalcijuma u krvi povišen). Neki od lekova koji se koriste za lečenje mijeloma mogu ponekad izazvati oštećenje bubrega.
Pročitajte Vodič za mijelom i bubrege sa više informacija o ovoj komplikaciji i kako se leči. Ovaj animirani prikaz takođe sadrži dodatna objašnjenja:
Oštećenje nerava koji čine periferni nervni sistem – nerava izvan mozga i kičmene moždine – poznato je kao periferna neuropatija. Može da izazove „igle“, utrnulost, neobične senzacije i/ili povećanu osetlјivost na dodir u rukama i stopalima. Ovo može biti posledica tretmana mijeloma ili samog mijeloma.
Pogledajte video na temu periferne neuropatije da biste saznali više i došli do saveta o tome kako se može rešiti pitanje periferne neuropatije.
Neće se svi ovi simptomi i komplikacije pojaviti kod svakog, ali ako vam se pojave neki od njih, postoje načini da ih rešite. Postoje pomoćni tretmani koji se obično primenjuju paralelno sa tretmanima protiv mijeloma ili nakon njih da bi se simptomi i komplikacije ublažili ili sasvim sprečili.
Korisno je da pratite kako se osećate. Možete naručiti Dnevnik pacijenta koji će vam pomoći da pratite svoje simptome.
Simptomi mijeloma razlikuju se od pacijenta do pacijenta, a kod nekih lјudi vremenom dolazi i do promene simptoma. Možda nećete imati iste simptome kod ponovne pojave bolesti (relapsa) kao što ste imali prilikom uspostavljanja dijagnoze.
Simptomi sa kojima se lјudi često susreću na početku bolesti su umor, bol (uklјučujući bol u leđima), lako lomlјenje kostiju i česte infekcije.
Simptomi mijeloma mogu biti prilično nejasni, a rani simptomi kao što je bol u leđima mogu se lako zanemariti ili pogrešno pripisati nečemu drugom pre uspostavljanja dijagnoze. Zato se trudimo da pacijentima pružimo pravovremenu dijagnozu i podučimo zajednicu zdravstvenih radnika o simptomima mijeloma.
Mijelom se obično ne javlja u obliku kvržice ili tumora, to znači da ga je teško lečiti. Ne može se ukloniti niti ciljano lečiti. Kao rezultat toga, terapije ne mogu da uklone sve tragove mijeloma iz tela. Shodno tome, preostale ćelije vremenom rastu i na kraju se mijelom i simptomi koji ga prate vraćaju.
Nemoguće je tačno znati kada će se bolest ponovo javiti. Kod nekih pacijenata javlja se ponovo posle samo nekoliko nedelјa ili meseci od završetka primene terapije; drugi mogu biti u remisiji čitav niz godina (kada je mijelom pod kontrolom i ne izaziva nikakve komplikacije ili simptome). Zato je praćenje toliko važno. Iako se recidiv ne može tačno predvideti, postoje neki faktori na osnovu kojih se može pretpostaviti koliko brzo bolest može da se vrati. To uklјučuje koliko dobro ste reagovali na lečenje i individualnu prirodu mijeloma kod vas.
Broj recidiva varira od osobe do osobe. Kod nekih ljudi bolest može retko da se vraća i da bude praćena dugim periodima remisije, a kod drugih se može često vraćati sa kratkim periodima remisije. Broj recidiva koji će se desiti u velikoj meri zavisi od individualne prirode mijeloma jer to određuje koliko brzo raste i koliko dobro reaguje na lečenje tokom vremena.
Jedan rezultat koji pokazuje povećanje nivoa paraproteina ne znači nužno da se bolest vraća. Nivoi paraproteina i/ili lakih lanaca su veoma individualni za svakog pacijenta i ponekad mogu varirati gore- dole, a da to uopšte ne bude razlog za zabrinutost. Vaš zdravstveni tim će posmatrati trendove tokom vremena a ne samo jedan rezultat. Takođe će uzeti u obzir da li imate neke nove ili pogoršane simptome, kao što su povećanje bolova u kostima ili smanjenje nivoa energije usled anemije. Ako primetite bilo kakve promene u vašim simptomima ili kako se osećate, obavestite svoj zdravstveni tim.
Ako nivoi paraproteina i slobodnih lakih lanaca polako rastu bez drugih promena rezultata analize krvi, i kada nema novih ili pogoršanih simptoma, to se naziva biohemijskim recidivom. Lečenje ne mora nužno početi odmah ako nema simptoma ili komplikacija kao što su bol u kostima ili oštećenje bubrega. U slučaju ponovne pojave bolesti (relapsa), možete osetiti nove simptome ili pogoršanje simptoma, pa je važno da o tome obavestite svoj zdravstveni tim. Ovi simptomi i komplikacije ne moraju nužno biti isti kao oni koje ste osetili kada vam je tek uspostavlјena dijagnoza. Lečenje u relapsu bolesti zavisi od dužine prethodno postignute remisije, vrste prethodno primenjenog lečenja i njegovih neželjenih efekata koji su mogli da se jave tokom prethodnog lečenja, podobnosti za intenzivno lečenje novim vidovima ćelijske terapije kao što su autologi genski modifikovani T limfociti tzv. Chimeric-Antigen Receptor T Limfociti tj. CAR-T ćelije, vašeg prognostičkog i kliničkog profila u relapsu, ali i dostupnosti novih vidova lečenja kao što su nove generacije inhibitora proteazoma (iksazomib, karfilzomib), imunomodulatornih lekova (lenalidomid, pomalidomid), različitih vidova imunološke terapije (monoklonska antitela:
daratumumab, isatuksimab; bispecifična antitela: teklistamab, talkvetamab,elranatamab, linvoseltamab; antitelo-lek konjugati: belantamab mafodotin) i različiti vidovi ćelijske terapije (CAR-T ćelije: cilta-cel; ide-cel).
Drugi relaps – treća linija
Treći relaps – ćetvrta linija
Četvrti relaps i nadalje – peta linija +
Važno je da zapamtite da postoji mnogo različitih opcija lečenja mijeloma i vaš zdravstveni tim će vas savetovati o mogućnostima pri svakom recidivu. Nažalost, međutim, može doći vreme kada mijelom uznapreduje do tačke u kojoj se ništa više ne može učiniti da se drži pod kontrolom. U tom trenutku, tretman će biti usmeren na upravljanje simptomima kako bi se osigurao najbolji kvalitet života.
